Zaključci 9. plinarskog foruma
- 1.
Novi zakoni i podzakonski propisi koji uređuju tržište plina u Hrvatskoj i koji bi ga trebali dovesti na razinu onoga u zemljama Europske unije pred sve sudionike na njemu postavljaju nove zahtjeve. Ipak, ti zahtjevi najviše utječu i u budućnosti će najviše utjecati na poslovanje distributera plina, pri čemu se čini da se njihova mišljenja, primjedbe, savjeti i preporuke pri izradi spomenutih zakona i propisa ne uzimaju previše u obzir.
U skladu s time, za očekivati je da neki od distributera s obzirom na veličinu distribucijskog područja, godišnje količine plina u distribuciji (a time i godišnji prihod) i unutarnju organizaciju (ukupan broj i stručnost djelatnika i sl) neće moći zadovoljiti te zahtjeve pa će uskoro morati doći do okrupnjavanja u djelatnosti distribucije, odnosno do međusobnog povezivanja i preuzimanja.
-
2.
Jedan od velikih problema koji također muči distributere plina svakako je i to što se cijena plina i dalje smatra 'socijalnom kategorijom'. Iako bi u vrijeme gospodarske krize valjalo voditi računa o onima koji su njome najviše pogođeni (socijalno ugroženim osobama), ne treba smetnuti s uma da je i plin ‘roba kao i svaka druga’ i da se vođenje socijalne politike preko 'leđa' jedne gospodarske grane svakako negativno odražava na njezinu budućnost. Naime, već je sada očito da zbog tzv. socijalne cijene plina za neke distributere (pa čak i neke velike) u pitanje ne dolazi samo nastavak izgradnje distribucijske mreže prirodnog plina, već i rekonstrukcija i održavanje postojeće, a time se izravno u opasnost dovode svi građani. Ujedno se smanjenjem opsega ulaganja ugrožavaju postojeća radna mjesta, čime cijela ‘socijalna politika’ dolazi u pitanje.
Možda je upravo stoga vrijeme da se izvršnoj vlasti konačno uputi jasna poruka da se socijalna politika ne može voditi preko energetike!
-
3.
Unatoč tome što se na proteklih osam plinarskih foruma neprestano raspravljalo o nužnosti uske suradnje svih članova plinskog lanca (od distributera plina, preko projektanata, plinoinstalatera, plinoservisera, dimnjačara do krajnjih korisnika), ponekad se čini da se ništa nije pomaknulo s 'mrtve točke' i da se i dalje odgovornosti jednostavno prebacuju s jednog na drugog.
Iako je pohvalno što su se sve struke u posljednje vrijeme manje ili više strukovno organizirale (osnivanjem odgovarajućih stručnih udruga), sada bi valjalo malo više poraditi na ostvarivanju suradnje s drugim strukama, na dobrobit svih koji pošteno rade, a i krajnjih korisnika.
-
4.
Isto tako, iako je proteklih godina stalno ukazivano na problematiku neispravno izvedenih i/ili neodgovarajuće održavanih plinskih trošila i dimovodnih sustava, čini se kao da se broj nesreća povezanih s njihovim radom ne smanjuje! Na žalost, u posljednje su vrijeme za jedan dio nesreća krivi i sami korisnici koji s jedne strane nerijetko odabiru najjeftinija rješenja (to znači plinska trošila vrste B koja zrak za izgaranje uzimaju iz prostorije u kojoj se nalaze) i/ili izvođenje radova na postavljanju i održavanju povjeravaju nestručnim i neovlaštenim osobama (opet s ciljem snižavanja cijene), a s druge strane s namjerom smanjivanja toplinskih gubitaka ugrađuju tzv. PVC-stolariju koja ne omogućava dovođenje potrebnih količina svježeg zraka u stambeni prostor.
-
5.
Već niz godina strukovne škole diljem Hrvatske imaju velikih problema s upisom učenika za zanimanje plinoinstalatera. Ti su podaci gotovo poražavajući jer u većini slučajeva broj upisanih učenika u prve razrede ne prelazi 10. S obzirom na malen broj učenika, budući plinoinstalateri nastavu pohađaju zajedno s vodoinstalaterima, instalaterima grijanja i drugim srodnim zanimanjima. Dakle, riječ je o kombiniranim razredima što utječe na organizaciju nastave, ali i na kvalitetu obrazovanja. Unatoč stipendijama koje daju neke jedinice lokalne samouprave, Hrvatska obrtnička komora i razna druga tijela, plinoinstalater je postao deficitarno zanimanje i opći interes za njega je slab. Iako, postoji suradnja Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, HOK-a, strukovnih škola i ostalih mjerodavnih tijela, za bolju budućnost plinoinstalatera bi ona trebala biti jača.
Isto tako, problem pri obrazovanju plinoinstalatera predstavlja i nedostatak odgovarajuće stručne literature i mogućnosti za provođenje praktičnog dijela nastave jer u pojednim dijelovima Hrvatske za to nema dovoljno licenciranih obrtničkih radionica.
Dakako, pitanje dovoljnog broja stručnog kadra posebice dolazi do izražaja u dijelovima Hrvatske koje tek treba plinoficirati. Pri tome je posebice teško stanje u većini strukovnih škola na području Dalmacije, gdje unatoč tome što već sada na tržištu postoji potreba za plinoinstalaterima (za uvođenje instalacija UNP-a) za to se zanimanje mladi i dalje uglavnom ne zanimaju.
-
Savjet 9. plinarskog foruma
